Kako nastaje šećer i odakle bela boja
Šećer nastaje preradom šećerne trske ili šećerne repe. Prvo zvuči više egzotično, ali krajnji proizvod je identičan. Šećer je saharoza koji se u krvi razlaže na glukozu i fruktozu, osnovno gorivo ćelija. Preradom se prvo dobije tamni šećer, u tečnom obliku, dalje se kuvanjem, filtriranjem, izbeljivanjem i karbonacijom stvara prerađeni – kristalizovani šećer. Karakterističnu tamnu boju šećeru daje melasa. Rafinisani, beli šećer se pakuje i šalje dalje. A melasa se u manjem ili većem procentu vraća u šećer radi boje, čime se zapravo proces obesmišljava.
Šta je zdravije?
Procenat vraćene melase ne prelazi 7%. Glikemijski indeks braon i belog šećera je maltene identičan, oko 68. Hranu sa glikemijskim indeksom preko 45 nutricionisti preporučuju da se unosi retko. Melasa koju vraćaju nazad u braon i crni šećer doduše sadrži malo minerala (kalcijum, kalijum i gvožđe) ali ne u količinama koje su zdravstveno opravdane.
ZAPAMTITE: 100g, belog šećera ima 400 kalorija, braon šećer oko 380 kalorija.
Opasnost i navika
U prirodi, biljke dolaze sa ugljenim hidratima. Neke sa šećerom poput šećerne trske, neke su pune fruktoze kao većina voća. Međutim koncentrovan šećer u prirodi nigde nećemo naći. Njegov ukus i osećaj koji stvara može da izazove zavisnost.Zanimljivo kod svih slatkiša je što su nas odmalena i vaspitavali na njima. Oni su uvek bili neka vrsta “nagrade”. Dobijali smo ih posle ručka ili ako lepo istrpimo zubara. Da li samo meni to liči na klasično uslovljavanje?
Gde šećer “vreba”?
U redu, sada znamo da braon šećer nije ništa bolji od belog i nećemo staviti tri kockice u kafu. Ali znamo li gde nas šećer vreba i u kojoj količini? Pritom ne mislimo samo na ugljene hidrate poput paste, pirinča, krompira. Pogledajte sledeću sliku, uporedite količine šećera u voću, sokovima, veštačkoj hrani.
повратак на претходну страницу